Dječji tjedan se ove godine obilježavao od 6. do 12. listopada i tim povodom sam s učenicima 2.c i 2. b razreda organizirala nekoliko radionica te diskusiju o pravima djeteta i o tome koliko se ona poštuju u stvarnom životu. Razgovarali smo i o tome što bi našu školu učinilo boljim mjestom, a jedna grupa učenika je promišljala o tome kako mobilni telefon i društvene mreže utječu na njihov društveni život.
Iako se često govori o dječjim pravima, ove godine je naglašena važnost njihove konkretne primjene u praksi. Učenici su se podsjetili prava koja im pripadaju prema međunarodnim normama, kao i načina na koje se mogu boriti za njihovu primjenu u svakodnevnom životu.
Pored prava na život, identitet, obitelj i brigu, učenici su izdvojili i pravo na obrazovanje te su istaknuli važnost prava na besplatno i kvalitetno obrazovanje, koje mora biti dostupno svima. Mnogi su također ukazali na potrebu za modernizacijom nastave. Razgovarali smo i o pravu na zaštitu od nasilja – učenici su istaknuli važnost pružanja adekvatne zaštite od nasilja u školi, ali i u širem društvenom okruženju.
Zanimljivo je i pravo na odmor i igru koje nisu zaboravili iako su sad već srednjoškolci. Učenici su se složili da je važno omogućiti im pravo da se uključe u različite društvene i kulturne aktivnosti, što doprinosi njihovom razvoju, ali i jačanju zajednice u kojoj žive.
Na pitanje kako školu učiniti boljim mjestom bilo je dosta zanimljivih odgovora. Učenici bi, između ostalog, voljeli da odmori traju duže, da su petkom uvijek prva smjena i kraće u školi, da imaju ormariće za svoje stvari, kantinu i dvoranu, da se organizira više izleta i terenske nastave.
Također se zalažu i za to da budu više uključeni u odluke škole.
Što se tiče mobilnih telefona i društvenih mreža – to je već stara priča. Iako nama možda djeluju otuđeno, oni većinom smatraju da im oni omogućavaju lakšu i bržu komunikaciju i pomažu da održavaju odnose „na daljinu“ te da se povezuju s novim ljudima iz različitih dijelova svijeta. Kao negativne utjecaje ipak ističu razvoj ovisnosti od društvenih mreža, kao i nesigurnosti, a neki od njih, paradoksalno – i usamljenosti.
Slađana Milješić Ćićić
